PLANETE SUNČEVOG SISTEMA
PLANETE SUNČEVOG SISTEMA
Hipoteze o postanku Sunčevog sistema
Iako je Sunčev sistem jedini istraženi planetarni sistem, o njemu se ne zna dovoljno da bi se potpuno objasnio njegov nastanak. Ipak su nastale hipoteze o postanku Sunčevog sistema i one se mogu podeliti u tri grupe
- hipoteze hladne magline,
- sudarne hipoteze,
- hipoteze vruċe magline.
Planete su tamna nebeska tela približno sfernog oblika koja svelte prvenstveno odbijenom Sunčevom svetlošću. U Sunčevom sistemu do pronalaska teleskopa 1609. godine pored Zemlje bilo je poznato još pet planeta: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn a onda su usledila otkrića Urana, Neptuna i Plutona.
Prema položaju u koji planete dospevaju u odnosu na Sunce gledano sa Zemlje planete se dele u dve grupe: donje ili unutrašnje planete i gornje ili spoljašnje planete. Donje su bliže Suncu od Zemlje i to su Merkur i Venera. Gornje planete su Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, one su dalje od Sunca u odnosu na Zemlju pa se zato zovu i spoljašnje. Unutrašnje planete nemaju satelite dok sve spoljašnje imaju svoje satelite.
Hipoteze o postanku Sunčevog sistema
Iako je Sunčev sistem jedini istraženi planetarni sistem, o njemu se ne zna dovoljno da bi se potpuno objasnio njegov nastanak. Ipak su nastale hipoteze o postanku Sunčevog sistema i one se mogu podeliti u tri grupe
- hipoteze hladne magline,
- sudarne hipoteze,
- hipoteze vruċe magline.
Planete su tamna nebeska tela približno sfernog oblika koja svelte prvenstveno odbijenom Sunčevom svetlošću. U Sunčevom sistemu do pronalaska teleskopa 1609. godine pored Zemlje bilo je poznato još pet planeta: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn a onda su usledila otkrića Urana, Neptuna i Plutona.
Prema položaju u koji planete dospevaju u odnosu na Sunce gledano sa Zemlje planete se dele u dve grupe: donje ili unutrašnje planete i gornje ili spoljašnje planete. Donje su bliže Suncu od Zemlje i to su Merkur i Venera. Gornje planete su Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, one su dalje od Sunca u odnosu na Zemlju pa se zato zovu i spoljašnje. Unutrašnje planete nemaju satelite dok sve spoljašnje imaju svoje satelite.
https://www.youtube.com/watch?v=5c_lL6I3OaA
https://www.youtube.com/watch?v=KlD1Jl054uE
PLANETA ZEMLJA
Zašto našu planetu nazivamo i “Plava planeta” ?
Pogledom iz svemira naša planeta je plave boje. To je zbog toga što je njena površina većim delom prekrivena vodom. Tačnije voda zauzima ¾ Zemljine površine, ili 75% Zemljine površine je prekriveno vodom.
I pored toga što na Zemlji ima mnogo vode, sva voda nije pitka i upotrebljiva za ljudske potrebe. Mora i okeani sadrže 97% vode koja je slana i može se koristiti samo u određene svrhe. Od preostalih 3%, manje od 1% vode ljudi koriste za piće i druge potrebe, dok se veći deo slatke vode nalazi u podzemnim vodama, lednicima i močvarama.
Pogledom iz svemira naša planeta je plave boje. To je zbog toga što je njena površina većim delom prekrivena vodom. Tačnije voda zauzima ¾ Zemljine površine, ili 75% Zemljine površine je prekriveno vodom.
I pored toga što na Zemlji ima mnogo vode, sva voda nije pitka i upotrebljiva za ljudske potrebe. Mora i okeani sadrže 97% vode koja je slana i može se koristiti samo u određene svrhe. Od preostalih 3%, manje od 1% vode ljudi koriste za piće i druge potrebe, dok se veći deo slatke vode nalazi u podzemnim vodama, lednicima i močvarama.
Zanimljivosti o planetama Sunčevog sistema
Svi smo svedoci da nauka i tehnologija napreduje velikm koracima svakog dana.Ipak i pored svega toga čini nam se da će čovečanstvu se trebati još mnogo vremena da bi upoznali u potpunosti naš Sunčev sistem.Mi vam donosimo nekoliko najzanimljivijih misterija....koje obavijaju misterijom planete našeg Sunčevog sistema,za koje možda niste ni znali,a zbog kojih još uvek naučnici "razbijaju glave"Krenimo redom....
Merkur
Merkur je veoma teško proučavati, budući da je veoma blizu Suncu.Zbog toga je obavijen velom misterija.Na primer, on ima veoma veliko jezgro, ali naučnici nisu sigurni zašto je to tako. Takođe, ima magnetsko polje i atmosferu čije je poreklo nepoznato.Zapravo, ta mala planeta ima struju atmosferskih čestica, što sugeriše da se atmosfera neprekidno regeneriše.Najveća misterija od svih: Merkurova izdužena orbita vremenom sve više poprima ovalan oblik i postoji mogućnost da će kroz neko vreme udariti u Veneru ili Sunce.Da li to znači da će biti poremećena i orbita Zemlje i drugih planeta Sunčevog sistema?
Venera
Naučnici i dalje ne znaju odgovor na pitanje kako je nekada „zemljolika“ Venera postala usijana planeta prekrivena gustim slojem toksičnih gasova kakva je danas.Međutim, mnogo veća misterija je to što se njena atmosfera okreće 60 puta brže od njenog spina.Takođe, nepoznato je i zašto se rotira suprotno smeru kazaljke na satu, za razliku od drugih planeta u našem sistemu.Sumnja se i da u njenoj atmosferi koja bi u nekim delovima mogla imati temperaturu sličnu zemljinoj postoje mikroorganizmi.
Zemlja
Iako živimo na Zemlji, mi je i dalje ne poznajemo u potpunosti. Na primer, kako to da se na Zemlji nalazi voda? Ili: kakva je priroda njenog jezgra koja očigledno prenosi seizmičke talase brže u jednom, nego u drugom pravcu?I naš satelit je prilično misteriozan. Iako mnogi naučnici smatraju da je Mesec nastao udarom asteroida u Zemlju, ne postoje geološki dokazi za to.
Mars
Hladna crvena planeta pre 500 ili više miliona godina bila je topla, vlažna i geološki aktivna. Naučnici ne znaju šta je pošlo po zlu niti da li su te promene uništile neki život na njoj.Takođe, naučnici „razbijaju glavu“ zašto je jedna polovina potpuno glatka, dok je druga potpuno izbrazdana kraterima od udara meteora.
Jupiter
Jupiter je prekriven „trakama“ gasa različitih boja od kojih se svetlije nazivaju zonama, a tamnije pojasevima.Međutim, nije poznato da li su one površina koncentričnih cilindara od kojih je sačinjena planeta, niti zašto neke pruge nestaju bez traga.Misteriozna je i njegova čuvena crvena pega. Stručnjaci se nadaju da će saznati više kada sonda Juno proleti pored njega 2016.
Saturn
Gotovo četiri veka astronomi su razmišljali o lepim Saturnovim prstenovima, ali niko ne zna zašto se oni tu nalaze.Možda su ostaci nekadašnjeg meseca koji se raspao ili delići kometa koje je kidala gravitacija planete.Nepoznata je i dinamika strašnih oluja i vetrova na površini planete, kao i njena rotacija. Do sada su do Saturna poslate tri letelice čiji je zadatak bio da izmere dužinu njegovog dana, ali su sve tri imale sasvim drugačije rezultate.
Uran
Planete bi trebalo da emituju toplotu koja je zarobljena u njihovoj utrobi još od procesa formacije, ali sa Uranom to nije slučajMožda je toplota sedme planete nestala u nekom kosmičkom prevratu u dalekoj prošlosti (možda čak i zbog udara nekog asteroida).Ili,možda Uran na neki način svu energiju čuva ispod površine i ne emituje je uopšte?On takođe privlači vrlo neobičan objekat poznat kao Miranda. Ovaj čudni mesec ima duboke kanjone i slojeve slične Zlemljinim, a neki od njegovih ponora duboki su i više od 20 kilometara.
Neptun
Astronomi su očekivali da Neptun bude potpuno „mrtav“, bez meteoroloških prilika i duboko zamrznut.Međutim, Vojadžer 2 koji je pored njega proleteo 1989. otkrio je turbulentnu atmosferu sa laganim oblacima i snažnim olujama.Za divno čudo, najbrži vetrovi zabeleženi su upravo na Neptunu i duvaju oko 2.100 km /h.Takođe, otkriveno je da čuva veoma mnogo toplote, što je veoma čudno, ako imamo u vidu da je najudaljeniji od Sunca u našem sistemu.
Merkur
Merkur je veoma teško proučavati, budući da je veoma blizu Suncu.Zbog toga je obavijen velom misterija.Na primer, on ima veoma veliko jezgro, ali naučnici nisu sigurni zašto je to tako. Takođe, ima magnetsko polje i atmosferu čije je poreklo nepoznato.Zapravo, ta mala planeta ima struju atmosferskih čestica, što sugeriše da se atmosfera neprekidno regeneriše.Najveća misterija od svih: Merkurova izdužena orbita vremenom sve više poprima ovalan oblik i postoji mogućnost da će kroz neko vreme udariti u Veneru ili Sunce.Da li to znači da će biti poremećena i orbita Zemlje i drugih planeta Sunčevog sistema?
Venera
Naučnici i dalje ne znaju odgovor na pitanje kako je nekada „zemljolika“ Venera postala usijana planeta prekrivena gustim slojem toksičnih gasova kakva je danas.Međutim, mnogo veća misterija je to što se njena atmosfera okreće 60 puta brže od njenog spina.Takođe, nepoznato je i zašto se rotira suprotno smeru kazaljke na satu, za razliku od drugih planeta u našem sistemu.Sumnja se i da u njenoj atmosferi koja bi u nekim delovima mogla imati temperaturu sličnu zemljinoj postoje mikroorganizmi.
Zemlja
Iako živimo na Zemlji, mi je i dalje ne poznajemo u potpunosti. Na primer, kako to da se na Zemlji nalazi voda? Ili: kakva je priroda njenog jezgra koja očigledno prenosi seizmičke talase brže u jednom, nego u drugom pravcu?I naš satelit je prilično misteriozan. Iako mnogi naučnici smatraju da je Mesec nastao udarom asteroida u Zemlju, ne postoje geološki dokazi za to.
Mars
Hladna crvena planeta pre 500 ili više miliona godina bila je topla, vlažna i geološki aktivna. Naučnici ne znaju šta je pošlo po zlu niti da li su te promene uništile neki život na njoj.Takođe, naučnici „razbijaju glavu“ zašto je jedna polovina potpuno glatka, dok je druga potpuno izbrazdana kraterima od udara meteora.
Jupiter
Jupiter je prekriven „trakama“ gasa različitih boja od kojih se svetlije nazivaju zonama, a tamnije pojasevima.Međutim, nije poznato da li su one površina koncentričnih cilindara od kojih je sačinjena planeta, niti zašto neke pruge nestaju bez traga.Misteriozna je i njegova čuvena crvena pega. Stručnjaci se nadaju da će saznati više kada sonda Juno proleti pored njega 2016.
Saturn
Gotovo četiri veka astronomi su razmišljali o lepim Saturnovim prstenovima, ali niko ne zna zašto se oni tu nalaze.Možda su ostaci nekadašnjeg meseca koji se raspao ili delići kometa koje je kidala gravitacija planete.Nepoznata je i dinamika strašnih oluja i vetrova na površini planete, kao i njena rotacija. Do sada su do Saturna poslate tri letelice čiji je zadatak bio da izmere dužinu njegovog dana, ali su sve tri imale sasvim drugačije rezultate.
Uran
Planete bi trebalo da emituju toplotu koja je zarobljena u njihovoj utrobi još od procesa formacije, ali sa Uranom to nije slučajMožda je toplota sedme planete nestala u nekom kosmičkom prevratu u dalekoj prošlosti (možda čak i zbog udara nekog asteroida).Ili,možda Uran na neki način svu energiju čuva ispod površine i ne emituje je uopšte?On takođe privlači vrlo neobičan objekat poznat kao Miranda. Ovaj čudni mesec ima duboke kanjone i slojeve slične Zlemljinim, a neki od njegovih ponora duboki su i više od 20 kilometara.
Neptun
Astronomi su očekivali da Neptun bude potpuno „mrtav“, bez meteoroloških prilika i duboko zamrznut.Međutim, Vojadžer 2 koji je pored njega proleteo 1989. otkrio je turbulentnu atmosferu sa laganim oblacima i snažnim olujama.Za divno čudo, najbrži vetrovi zabeleženi su upravo na Neptunu i duvaju oko 2.100 km /h.Takođe, otkriveno je da čuva veoma mnogo toplote, što je veoma čudno, ako imamo u vidu da je najudaljeniji od Sunca u našem sistemu.
GEOGRAFSKA ŠIRINA i GEOGRAFSKA DUŽINA
ГЕОГРАФСКА ШИРИНА
СГШ
ГШ Екватор
ЈГШ
ГЕОГРАФСКА ДУЖИНА
ИГД
ГД Гринич
ЗГД
ГЕОГРАФСКА ШИРИНА
СГШ
ГШ Екватор
ЈГШ
ГЕОГРАФСКА ДУЖИНА
ИГД
ГД Гринич
ЗГД
ROTACIJA ZEMLJE
Planete se obrću dosta ravnomerno oko svoje ose (to se zove rotacija) i u isto vreme po ekliptičnoj putanji obilaze oko Sunca (revolucija).
|
https://www.youtube.com/watch?v=knK87GoNyGo
|
|
REVOLUCIJA ZEMLJE
-Upravo zbog toga što se mi krećemo zajedno sa Zemljom, ne primećujemo njena kretanja. Nekada se verovalo da je Zemlja nepokretna i da je centar vasione i Suncevog sistema, a da se sva nebeska tela kreću oko nje. takvo shvatanje sveta nazvano je GEOCENTRICNI SISTEM.o ovakvom shvatanju najpotpunije je pisao staro grcki naucnik Ptolomej.
-Od XV veka, sa razvojom nauke, formira se sasvim drugacije glediste: da se Zemlja okrece oko svoje ose i da zajedno sa drugim planetama kruzi oko Sunca. Ovo novo shvatanje sveta nazvano jeHELIOCENTRICNI SISTEM i u svojoj knjizi objavio ga je poljski naucnik Nikola Kopernik. |
https://www.youtube.com/watch?v=9n04SEzuvXo
|
|
Datumska granica
NESTVARNO
Kad zvezde naprave šou na noćnom nebu
Fotograf Evgenij Zajtsev putovao je po Krimu, Altaju i Muromu i fotografisao prelepe prizore na noćnom nebu. On je spojio fotografije zvezda koje je posmatrao nekoliko sati i potom stvorio fantastične slike njihove kružne putanje.
Zemljina rotacija čini da zvezde deluju kao da su na drugom mestu na svakoj fotografiji i da izgledaju kao da imaju putanju.
Na ovim fotografijama zvezde koje kruže na noćnom nebu deluju kao kaleidoskop.
Kad zvezde naprave šou na noćnom nebu
Fotograf Evgenij Zajtsev putovao je po Krimu, Altaju i Muromu i fotografisao prelepe prizore na noćnom nebu. On je spojio fotografije zvezda koje je posmatrao nekoliko sati i potom stvorio fantastične slike njihove kružne putanje.
Zemljina rotacija čini da zvezde deluju kao da su na drugom mestu na svakoj fotografiji i da izgledaju kao da imaju putanju.
Na ovim fotografijama zvezde koje kruže na noćnom nebu deluju kao kaleidoskop.
UNUTRAŠNJE SILE ZEMLJE
zemljotresi
Zemljotresi nastaju usled pomeranja tektonskih ploča, kretanjem Zemljine kore, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike energije. Mnogi svetski gradovi, poput Los Anđelesa, Meksika i Tokija nalaze se u trusnim područjima. Snažni zemljotresi mogu da sruše zgrade i isčupaju nadvožnjake.
Najraniji zabeleženi zemljotres pogodio je starogrčki grad Spartu 464. g.p.n.e i usmrtio 20.000 ljudi.
U julu 1201. godine zemljotres je uzdrmao svaki grad u istočnom sredozemlju. Pocenjuje se da je stradalo više od milon ljudi.
Zemljotres iz 1556, za koji se veruje da je dostigao 8,3 stepena Rihterove skale, pogodio je kinesku provinciju Šansi, smatra se da je tada život izgubilo oko 830.000 ljudi.
Najstrašniji zemljotres koji je pogodio Evropu zdadesi je portugalski grad Lisabon, 1755. Razorio je čitav grad i odneo preko 100.000 života. Veruje se da je jačina dostigla 9 stepeni Rihterove skale a oseti o se i u Parizu.
San Francisko, u američkoj državi Kalifornija, pretrpeo je zemljotres 1906. godine, koji je trajao čitavih tri minuta i uništio 400 kilometra pruge koja je okruživala ovaj grad. Zemljotres je pokrenuo požare koji su gotovo uništili čitav grad.
Zemljotres iz 1923, koji je pogodio Tokijo i Jokohamu izazvao je spuštanje morskog dna u obližnjim zalivu Sagami za 400 metara.
Peruanski zemljotres iz 1970. Potresao je 50 m3 stena i leda sa vrha Uaskaran koji su se sjurili brzinom od 350 km/h i sravnili grad Jungaj.
Najstrašniji zemljotres prošlog veka uništio je Tanšen u Kini, 1976. Nastradalo je oko 255.000 ljudi.
Zemljotres u Mičoakanu iz 1985. usmrtio je 35.000 ljudi u gradu Meksiku koji je udaljen 360 km. Muljevito tlo ispod grada pojačalo je pomeranje zemljišta 75 puta.
Zemljotres jačine 9,1 stepeni Richterove skale desio se u decembru 2004. na zapadnoj obali severne Sumatre. 227.898 ljudi je poginulo ili se smatra nestalima, a 1,7 miliona ljudi je ostalo bez domova zbog zemljotresa i tsunamija koji je nakon njega usledio.
2011 godine severoistočni deo Japana pogodio je zemljotres jačine 8,9 stepeni Rihterove skale, na snimku ispod možete pogledati razornu moć ovog zemljotresa.
Najraniji zabeleženi zemljotres pogodio je starogrčki grad Spartu 464. g.p.n.e i usmrtio 20.000 ljudi.
U julu 1201. godine zemljotres je uzdrmao svaki grad u istočnom sredozemlju. Pocenjuje se da je stradalo više od milon ljudi.
Zemljotres iz 1556, za koji se veruje da je dostigao 8,3 stepena Rihterove skale, pogodio je kinesku provinciju Šansi, smatra se da je tada život izgubilo oko 830.000 ljudi.
Najstrašniji zemljotres koji je pogodio Evropu zdadesi je portugalski grad Lisabon, 1755. Razorio je čitav grad i odneo preko 100.000 života. Veruje se da je jačina dostigla 9 stepeni Rihterove skale a oseti o se i u Parizu.
San Francisko, u američkoj državi Kalifornija, pretrpeo je zemljotres 1906. godine, koji je trajao čitavih tri minuta i uništio 400 kilometra pruge koja je okruživala ovaj grad. Zemljotres je pokrenuo požare koji su gotovo uništili čitav grad.
Zemljotres iz 1923, koji je pogodio Tokijo i Jokohamu izazvao je spuštanje morskog dna u obližnjim zalivu Sagami za 400 metara.
Peruanski zemljotres iz 1970. Potresao je 50 m3 stena i leda sa vrha Uaskaran koji su se sjurili brzinom od 350 km/h i sravnili grad Jungaj.
Najstrašniji zemljotres prošlog veka uništio je Tanšen u Kini, 1976. Nastradalo je oko 255.000 ljudi.
Zemljotres u Mičoakanu iz 1985. usmrtio je 35.000 ljudi u gradu Meksiku koji je udaljen 360 km. Muljevito tlo ispod grada pojačalo je pomeranje zemljišta 75 puta.
Zemljotres jačine 9,1 stepeni Richterove skale desio se u decembru 2004. na zapadnoj obali severne Sumatre. 227.898 ljudi je poginulo ili se smatra nestalima, a 1,7 miliona ljudi je ostalo bez domova zbog zemljotresa i tsunamija koji je nakon njega usledio.
2011 godine severoistočni deo Japana pogodio je zemljotres jačine 8,9 stepeni Rihterove skale, na snimku ispod možete pogledati razornu moć ovog zemljotresa.
https://www.youtube.com/watch?v=4YPOK_3r8Dc
www.youtube.com/watch?v=1ikus_TEaGI
|
https://www.youtube.com/watch?v=jBdvvXyS-r4
|
|
|
SPOLJAŠNJE SILE ZEMLJE
Na oblikovanje reljefa, osim unutrašnjih utiču i spoljašnje sile Zemlje.
Spoljašnje sile dobijaju energiju od Sunca. Zbog sunčeve toplote stene se šire i skupljaju, odvija se proces kruženja vode u prirodi, kretanje vazduha, talasa i lednika. Voda, led i vetar razaraju oblike reljefa svojom snagom i odnose stenoviti materijal. Taloženjem odnešenog razorenog materijala nastaju novi oblici reljefa.
Razaranje oblika reljefa i odnošenje stenovitog materijala naziva se erozija. Prilikom tog procesa nastaju erozivni oblici reljefa.
Taloženje razorenog materijala na mestima gde slabi snaga spoljašnjih sila naziva se akumulacija. Na taj način nastaju akumulativni oblici reljefa.
Spoljašnje sile dobijaju energiju od Sunca. Zbog sunčeve toplote stene se šire i skupljaju, odvija se proces kruženja vode u prirodi, kretanje vazduha, talasa i lednika. Voda, led i vetar razaraju oblike reljefa svojom snagom i odnose stenoviti materijal. Taloženjem odnešenog razorenog materijala nastaju novi oblici reljefa.
Razaranje oblika reljefa i odnošenje stenovitog materijala naziva se erozija. Prilikom tog procesa nastaju erozivni oblici reljefa.
Taloženje razorenog materijala na mestima gde slabi snaga spoljašnjih sila naziva se akumulacija. Na taj način nastaju akumulativni oblici reljefa.
https://www.youtube.com/watch?v=eVEwgh4dExg
|
https://www.youtube.com/watch?v=E-VmsusyKhw
|
|
|
https://www.youtube.com/watch?v=kYK557nldqo
|
https://www.youtube.com/watch?v=iMCY9WMnzaw
|
|
|
Zanimljivosti
- Delta je dobila naziv po istoimenom grčkom slovu (Δ) koje ima oblik trougla.
- Kanjon Tare u Crnoj Gori je najdublji kanjon u Evropi. Dubina kanjona dostiže i 1300 m.
- Naziv eolska erozija potiče od imena Eola, boga i gospodara vetrova u grčkoj mitologiji.
- Sahara je najveća pustinja na svetu i zauzima skoro trećinu Afrike. Ova pustinja veća je od Australije, najmanjeg kontinenta na našoj planeti.
- U nekim pustinjama, avanturisti se zabavljaju tako što „skijaju“ na pesku, spuštajući se niz dine.
- U ledniku Mer d glas (u prevodu sa francuskog jezika „more leda“) na Alpima u Francuskoj prokopana je pećina u kojoj se nalaze skulpture od leda.
- Lednici se kreću veoma sporo. Brzina kretanja lednika najčešće je nekoliko milimetara do nekoliko metara dnevno.
- Najduža istražena pećina na svetu je Mamutova pećina u SAD. Dužina kanala ovog pećinskog sistema iznosi više od 630 km.
- U Resavskoj pećini kod Despotovca nalazi se pećinski ukras koji se zove „Poljubac kroz hiljadu godina“. U pitanju su stalaktit i stalagmit između kojih je rastojanje samo 1 cm i koji će se spojiti za hiljadu godina, gradeći pećinski stub.